- Objavljeno: 20.04.2015.
Svaki skraćeni sat do početka liječenja je dragocjen
ZAGREB, 20. travnja 2015. - U povodu provođenja Programa „72 sata“, predsjednik Vlade Zoran Milanović i ministar zdravlja Siniša Varga, posjetili su Kliniku za tumore KBC Sestre milosrdnice.
Ministar Varga naglasio je kako su maligne bolesti jedan od vodećih javnozdravstvenih problema u Hrvatskoj te se na ljestvici smrtnosti nalaze na drugom mjestu s udjelom od 27,8 posto. Rani odgovor na bolest znači veću mogućnost za izlječenje, rekao je ministar Varga i dodao kako je stoga važno da liječenje započne unutar 72 sata od dijagnoze.
Predsjednik Vlade Milanović istaknuo je kako je Program „72 sata“ ambiciozan i vrlo tvrdo postavljen plan, koji se u Hrvatskoj provodi odnedavno kako bi se promijenilo stanje gdje ljudi s dijagnozom najtežih bolesti čekaju po mjesec i više dana na početak liječenja. „Naravno da svaki slučaj nije i ne može biti isti. A kad ljudi dobiju informaciju da su bolesni, uvijek su u teškom stanju i svaki sat koji skratimo do početka liječenja im je dragocjen“, kazao je.Predsjednik Vlade smatra da ovaj Program može uspjeti i drugim hrvatskim bolnicama. „Ovo nije napravljeno iz hobija i zato što se nekome dopao broj od 72 sata nego zato što je zaključeno da je to moguće i potrebno“.
U narednih nekoliko tjedana u Kliniku za tumore KBC Sestre milosrdnice bit će premještena dječja onkologija iz Klaićeve bolnice, koja trenutno radi u 65 kvadrata. „To je grozno i to je trebalo napraviti prije pet ili deset godina,“ kazao je premijer te pojasnio kako se ne radi nova bolnica nego će se dio prostora Instituta za tumore osloboditi za djecu. „Na to neće biti potrošeno puno novca nego samo pažnje i interesa“.
Upitan hoće li biti još rezova u zdravstvu, premijer Milanović je naglasio da rezova nije bilo ni dosad. „Sve ovo što vidite su nove tehnologije koje su skupe i na kojima mogu raditi jedino liječnici i sestre u koje se puno ulaže. Oni rade na sebi, što također košta“, kazao je i nastavio: „Da bismo našim građanima, koji žive sve duže i kvalitetnije, osigurali ovakvu vrstu zaštite, moramo osvijestiti da to ima cijenu, ali i reći da se radi o jednom od temelja naše socijalne države. To je jedna od onih stvari za koju izdvajamo novac i znamo točno za što izdvajamo i to nećemo nikad prestati raditi“. Naglasio je da, ako ne postoji određena razina solidarnosti, onda ni društvo kao takvo nema smisla.