Nema za liječnika većeg ohrabrenja, potvrde i ispunjenja nego ozdravljen i oporavljen bolesnik koji se veseli životu. Kaže se da je pomaganje dobra osobina koja je sama sebi nagrada. Svi mi koji radimo u takozvanim „pomagačkim“ profesijama vrlo dobro znamo koliko je ova tvrdnja točna te kako pomaganje oplemenjuje svakog koji pomoć nesebično daje.
Živimo u vremenu eksplozivnog razvoja znanosti poglavito molekularne genetike i medicine. Pred našom su profesijom danas ogromni izazovi - popis novootkrivenih bolesti sve je duži, a primjena novih "inteligentnih" lijekova dovela je primjerice da su neke do prije par godina neizlječive bolesti, već danas postale ili potpuno izlječive ili izlječive u izrazito visokom postotku. S druge strane, nažalost su još uvijek neke bolesti neizlječive i/ili su nepoznatog uzroka, a dijagnostički postupci sve su skuplji i skuplji. Medicinske spoznaje množe se takvom brzinom da je stalno i trajno cjeloživotno učenje postalo imperativ, a očekivanja pacijenata sve su veća i veća.
Stoga je ključno da liječnik i nadalje u svakom trenutku u središte pažnje stavlja dobrobit svog pacijenta. Naše društvo mora biti osjetljivo prema svim skupinama građana, od najmlađih do najstarijih generacija, a liječnik mora uvijek djelovati na dobrobit svojih pacijenata. Drugim riječima, liječnik svoje postupke mora bazirati na visokom stručnom znanju, medicini utemeljenoj na znanstvenim spoznajama i dokazima te ispravno formiranoj savjesti.
26. veljače obilježavamo Hrvatski dan liječnika te ovom prigodom želim svim kolegicama i kolegama i nadalje mnoštvo uspjeha u stručnom radu.
MINISTAR
prof. dr. sc. Rajko Ostojić, dr. med.