Dan dojki i BRA DAY 2016. je obilježen u organizaciji Hrvatske lige protiv raka, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba, Zavoda za javno zdravstvo „Andrija Štampar“ i Udruge pacijenata oboljelih od raka Sv. Juraj uz pokroviteljstvo predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, Veleposlanstva Kanade te potporu Ministarstva zdravlja. Obilježavanju ovog dana prisustvovao je i ministar Nakić koji je istaknuo važnost ovakvih javnozdravstvenih akcija koje dodatno educiraju naše sugrađanke, ali i najavio nabavu 6 novih digitalnih mamografa koji će poboljšati statistiku u ranom otkrivanju bolesti.
Ciljevi cjelokupne akcije:
a) educirati žene o tome kako sačuvati zdrave dojke,
b) kako najbolje izliječiti oboljele dojke i
c) osvijestiti žene da imaju mogućnost rekonstrukcije ukoliko je dojka uklonjena zbog raka (eng.
Bra b=breast, r=reconstruction, a=awareness).
Dan podizanja svijesti o rekonstrukciji dojke (Breast Reconstruction Awareness Day) prvi put je obilježen u Kanadi prije pet godina. Inicijalni koncept osmislio je kanadski plastični kirurg dr. Mitchell Brown 2011. godine. Dr. Brown zalaže se za multidisciplinarni timski pristup svim bolesnicama s rakom dojke, a koji okuplja liječnike svih specijalnosti uključene u dijagnostiku i liječenje raka dojke. Samo ovakav sveobuhvatan timski pristup može dovesti do ispravne odluke za svaku oboljelu ženu od raka dojke i osigurati joj odgovarajuću medicinsku njegu i skrb.
Iako nam statistika ne ide u prilog, i sve je više novooboljelih žena od raka dojke u Hrvatskoj, prema najnovijim podacima novooboljelih žena ima 2.700, a 1.100 žena na žalost umrle od raka dojke. Pozitivna je vijest da se tom problemu pristupa sve bolje i sve cjelovitije. Skrb za oboljele žene nipošto ne prestaje otkrivanjem bolesti. Ona tek tada počinje i do izražaja dolazi sva kompleksnost rješavanja ovog gorućeg i rastućeg problema. U borbi protiv raka dojke zauvijek će najvažnije biti rano otkrivanje bolesti jer se time značajno smanjuje mogućnost štetnih posljedica po tjelesno i psihičko zdravlje žene. Odmah potom slijedi pravovremena i ciljana terapija s ciljem izlječenja bolesti. Iako se kod većine žena liječenje uspije provesti bez prevelikog narušavanja tjelesnog integriteta i psihološke stabilnosti žene, nažalost, još uvijek značajan broj njih mora biti podvrgnut radikalnom uklanjanju dojke u svrhu što boljeg liječenja i očuvanja života. Najvažniji cilj svakako jest spasiti život, ali odmah potom nameće se nova važna zadaća liječnika da se životu vrati kvaliteta.